Wildpicking
Ozren, zaljubljenik u prirodu i zdravi život, započeo je svoj rad još 2013. potaknut potrebom rješavanja zdravstvenih tegoba člana uže obitelji. Po prirodi samozatajan i miran čovjek, zasićen svakodnevnom gradskom užurbanošću i trkom sve više razmišlja kako poboljšati vlastitu kvalitetu života, ali jednako tako kako to podijeliti s drugima. Inspiraciju i izvore pronalazi oko sebe u nezagađenoj i očuvanoj istarskoj prirodi.
Istarski poluotok, prožet iskonskom netaknutom prirodom nudi pravu oazu samoniklom ljekovitom bilju koje raste u divljini Učke, Ćićarije te na njegovom najjužnijem dijelu Kamenjaka, Premanture i Banjola.
Vremenom, Ozrenu se pridružuje Ivana, certificirani fitoterapeut, koja iz korporativno-poslovnog svijeta, prvo zbog opuštanja, a zatim, kako to biva, zbog iskonske ovisnosti o prirodi svoj daljnji put vidi u interakciji s njom. Tim zajednički razvija wildpicking rituale i usavršava formule kako bi stvorili učinkovite i maksimalno blagotvorne proizvode. Imperativ u tom procesu je usklađenje čovjeka s prirodom i održivim razvojem.
“Wildpicking” by Ozren
Lipanj je. Uskoro će najduži dan u godini. Bilo je nešto kišnih dana no već tjedan dana vladaju pasje vrućine. Sutra se spremam put Učke ubirati crni sljez i stolisnik. Ovdje luče intenzivnije mirise i arome jer na njih djeluju i sol i vjetrovi s mora.
Pripreme i oprema
Danas moram pripremiti sve što mi je potrebno za sigurno branje i čuvanje bilja.
Prije svega štap i kabanicu. Priznajem bojim se zmija i munja, a to je u prirodi, kada ste na par sati hoda od sigurnosti auta, neminovno. Zbog zmija oblačim debele hlače koje još vežem iznad gojzerica. Na +32 od 13.00-17.00 sati kada je sunce u zenitu i doba kada je zbog visoke temperature i snage insolacije najveća koncentracija ljekovitih tvari – moram nositi i šešir i bijelu majicu. Široki šešir i bijela majica štite me od sunca i stotina insekata koje uznemiravam prolazeći kroz gustiše.
Meditacija
Iste večeri prije nego ću leći – prolazim u mislima lokacije na kojima sam birao i brao bilje i prošle godine. Orijentiram se po kamenu i njegovim oblicima jer putem napuštam staze i pamtim grmlje i stabla. Žmireći, zavaljen u naslonjaču, slušam Estas Tonne-a dok potpuno spokojan ne utonem u san. Ujutro nakon što utovarim sve stvari u auto krećem put Učke.
Učka
Po dolasku na Učku odmah skrećem sa staze i lupam ispred sebe štapom ne bih li otjerao zmiju koja se sunča. S kraja nailazim na manje još nedovoljno razvijene biljke. Prolazim, ostavljam ih iza sebe u potrazi za onima gdje ubiranjem neću narušiti prirodni sklad. Kad naiđem na bogato stanište ubirem samo pojedine cvjetove i listiće. Biljke nastavljaju rasti.
Ritual branja
Prije no uberem prvi cvijet, zagledam se u biljku, zaustavim na tren dah i procijenim koje cvjetove ću ubrati. Ubirem s dvije ruke. Odložim dio stvari, lijevom rukom lagano pridržavam cvijet na dlanu, držeći stapku između kažiprsta i srednjaka, dok ju desnom lagano vrhom škara odrežem tako da cvijet ostane u lijevoj ruci koja ga sprema u platnenu torbu.
Zahvalnost
U sebi se zahvalim svakoj biljci, grmu, busenu s kojeg sam ubrao cvijet ili list s mišlju i opravdanjem kako će on pomoći nekom drugom živom biću, te to učinim i s par kapi vode iz one svoje boce. Mir i harmonija koju dijelim s prirodom mogu se vratiti samo dobrim.
Obnova
Dio bilja ću već iste večeri složiti u staklenke. Nekoliko ću ih zaliti uljem sjemenki grožđa koje smo prošle godine dobili iz starih istarskih vinograda, a dio ću zaliti hladno prešanim uljima šipka i lješnjaka. Ostatak bilja ću naknadno destilirati za hidrolate i eterična ulja. Za bazu hidrolata koristim vodu s Učke, s fontane Josipa II na Veloj Učki. Na kraju ću sve što preostane nakon maceracije i destilacije staviti u kompost i vratiti u prirodu.
Ozren