Wildpicking - posebna metoda berbe bilja
Posebna metoda berbe bilja u divljini, gdje nikada ne ubiremo cijelu biljku već samo nekoliko listova ili cvjetova s jedne – čime osiguravamo da svaka biljka nastavlja neometano rasti i razvijati se.
Priča o wildpickingu
Lipanj je. Uskoro će najduži dan u godini. Bilo je nešto kišnih dana, no već tjedan dana vladaju pasje vrućine. Sutra je dan kada se polazi na Učku kako bi se brao crni sljez i stolisnik. Na Učki luče intenzivnije mirise i arome jer na njih djeluju i sol i vjetrovi s mora.
Tu su munje i zmije, ali… brati se mora
Vrlo je važno prije samog odlaska u wildpicking pripremiti sve što je potrebno za sigurno branje i čuvanje bilja. Neizostavni “pomagači” u tome svakako su štap i kabanica. Štap – zbog zmija, a kabanica zbog ljetnih oluja. Zbog zmija se nose i debele hlače, kao i gojzerice, bez obzira na to što su 32 stupnja u plusu, i bez obzira na to što se bere u razdoblju između 13 i 17 sati.
Naime, iako je baš tada najvruće, istovremeno je baš to razdoblje kada je sunce u zenitu i kada je zbog visoke temperature i snage insolacije najveća koncentracija ljekovitih tvari u bilju. Široki šešir i bijela majica sastavni su dio opreme jer štite od sunca i stotina insekata koji su ipak malo uznemireni dok prolazimo pokraj njih. A munje koje posebno vole kamenjar? Od njih može štititi tek nada da se ipak neće pojaviti.
Sama pomisao na branje je meditacija
Koliko god da je wildpicking zahtjevan i izazovan, toliko je i meditativan. Kamenje, grmlje i stabla koja služe kao kompas, puteljci, mirisi, prizori netaknute prirode… Sve je to tek djelić onoga što svakoga tko se odvaži na wildpicking čeka. A onima koji su se već okušali u njemu, i sama pomisao na wildpicking je meditacija.
Ubiru se samo pojedini cvjetovi i listovi
Po dolasku na Učku valja odmah početi koristiti štap. Tako se vibracijama upozoravaju zmije da su došli gosti na njihov teritorij. Učka vrvi divljim biljem. Kada se uoče male, još nedovoljno razvijene biljke, nipošto se ne diraju. Potraga se nastavlja za onima čijim se ubiranjem neće narušiti prirodni sklad. Kada se naiđe na bogato stanište, “odraslih” biljaka, čak i tada se ubiru tek pojedini cvjetovi i listovi kako bi svaka biljka nastavila nesmetano rasti i razvijati se.
Bere se pažljivo i nježno
S divljim biljem i cvijećem treba – pažljivo i nježno. Ubire se dvjema rukama. Jednom rukom se nježno pridržava cvijet na dlanu, dok se stapka drži između kažiprsta i srednjaka. Potom se drugom rukom lagano vrhom škara odreže te se polako sprema u platnenu torbu.
Bilju se valja zahvaliti… s nekoliko kapljica vode
Svaka biljka, grm ili busen s kojeg se ubere cvijet ili list pomno su odabrani, nježno ubrani i kao takvi će biti čudotvorni čovjeku. Treba im se zahvaliti – s nekoliko kapljica vode koje katkad zbilja život znače na kamenjaru. Mir i harmonija koji se mogu iskusiti u prirodi tijekom wildpickinga zbilja su toliko snažni kod svakoga tko se njime bavi.
Sve što ne ide u proizvode vraća se u prirodu
Dio divlje ubranog bilja već iste večeri se slaže u staklenke za izradu macerata. Nekoliko ih se zalijeva uljem sjemenki grožđa koje nabavljamo iz ekoloških istarskih vinograda, a dio se zalijeva hladno prešanim uljima šipka i lješnjaka. Ostatak bilja se destilira za hidrolate. Za bazu hidrolata koristi se voda s Učke, s fontane Josipa II na Veloj Učki. Na kraju se sve što preostane nakon maceracije i destilacije stavlja u kompost i vraća u prirodu.